Prenj

Home / / Prenj

Prenj je definitivno jedna od najljepših, najatraktivnijih ali i najsurovijih planina u Bosni i Hercegovini. Lociran je u južnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima središnju poziciju u sistemu planina dinarskog luka. Obuhvata teritoriju od skoro 500 km2 i spada u visoke planine. Na planini se izdiže 11 vrhova iznad 2000 mnv:

Zelena glava (2155), Lupoglav (2102), Osobac (2099), Otiš (2097), Vjetreno brdo/Erač (2082), Herač (2042), Vidina kapa (2032), Kerač (2030), Ovča (2021), Botini (2015) i Velika kapa (2007).

Susjedne planine su: Bjelašnica na sjeveru, Čvrsnica i Čabulja na zapadu, na jugu Velež i Crvanj a na istoku Visočica. Sa planine teku četiri prenjske rijeke: Konjička Bijela, Jablanička Bijela i Mostarska Bijela, te rijeka Idbar, a sve se ulijevaju u rijeku Neretvu. Izvor Neretve je jugoistočno od Prenja. Neretva teče istočno, pa sjeverno, pa zapadno od planine, tako da pravi gotovo puni krug, te je svojim djelovanjem odvojila Prenj od susjednih planina, a usječeni kanjon, koji dijeli Prenj od Čvrsnice, svjedoči o tome da su ove dvije planine davno bile fizički spojene. Na rijeci Neretvi, postoje tri vještačke hidroakumulacije: Jablanica na sjevernim, Grabovica na zapadnim i Salakovac na južnim padinama Prenja. Na istočnim padinama nalazi se Boračko jezero koje je nastalo djelovanjem lednika sa Prenja. U podnožju planine su tri grada: Mostar, Konjic i Jablanica.

Do Prenja se može doći magistralnim putem iz Sarajeva, preko Konjica, Jablanice, ili iz Mostara. Udaljenost planine od Sarajeva je 60 km, a od Mostara 20 km. Gradovi Konjic i Jablanica nalaze se tik ispod planine.

Na vrh i središte planine može se doći iz više pravaca. Iz pravca Konjica odnosno sela Bijela sa sjevera; sa Boračkog jezera odnosno sela Borci sa sjeveroistoka; iz Jablanice sa sjeverozapada i Mostara sa juga. Gotovo svi pristupi na planinu vode putem silaska lednika.

Prenj je izgrađen od krečnjačkih stijena. Za vrijeme ledenog doba bio je pod ledom iznad 1500 metara visine. Tu su bili glečeri: Otiš 5 – 6 km dužine, Tisovica 4 – 5 km, dolinski valov Bijele, Kantarski cirk i dr. Danas se vide ostaci mutonirane stijene, cirkni odsjeci i najmoćniji najniži morenski bedemi Tisovice na 1200 m visine (to su najniži bedemi u Dinarskim planinama).

Prenj se odlikuje lijepim vrhovima, vijugavim zubčastim grebenima, velikim plazinama, kotlastim cirkovima širokog dna i stmih strana. U kanjon Neretve Prenj se spušta djelimično strmim odsjecima po 700 – 800 m visine, a prema Boračkoj dragi ima blagi pad. Neki vrhovi ove planine zaobljeni su i pokriveni klekovinom. Između njih su mrežaste vrtače ispunjene vječitim snijegom.

Klima Prenja je veoma ćudljiva i hirovita, tako da su nagle promjene vremena ponekad gotovo trenutne. Na klimatske osobine Prenja utiču blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planine dopiru uticaji izmjenjene mediteranske klime, koja prodire uz dolinu rijeke Neretve skoro sve do Konjica. Nadmorska visina znatno utiče na klimatske osobine planine.

Na Prenju se izdvajaju tri visinske zone: niska dolinska, srednja kraška i visoka glacijalna. Ove se zone razlikuju u pogledu klimatskih osobina a naročito temperaturnih. Planinski vrhovi sa sjevera sprječavaju prodiranje hladnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Takvo sukobljavanje različitih vazdušnih masa izaziva česte i nagle promjene vremena.

U zavisnosti od nadmorske visine i orijentacije padina prema različitim stranama svijeta, mijenjaju se klimatski uslovi što uslovljava različitost u vegetacionom pokrivaču. Karakteristike južnih i sjevernih strana Prenja, itekako su različite, a specifičnosti flore ponegdje mogu biti gotovo nevjerovatne. Južne padine imaju više sunca, kraće vrijeme se snijeg zadržava i u principu su toplije. Ali zbog toga ima manje vlage u tlu, pa je i biljni svijet prilagođen tim uslovima. Sjeverne padine se značajno razlikuju od južnih, jer imaju manje sunca, duže se snijeg zadržava, tako da su hladnije, a dugotrajnija vlaga u tlu omogućava nastanak i održavanje različitog biljnog svijeta. Biljni svijet istočnih i zapadnih padina Prenja je ujednačeniji.

Prenj se uzdiže od 120 mnv pa do 2155 mnv i razlike u vegetacionom pokrivaču su velike. Sa svakih 100 m n/v temperatura opada za oko 0,7° C, tako da je temperaturna razlika podnožja planine i područja vrha, u istom trenutku oko 14° C. Na ovoj planini, u subalpskom i alpskom pojasu izražena je planinska klima. U podnožju planine, u brdskom pojasu, do oko 1000 mnv, posebno na sjevernoj strani, preovladavaju listopadne šume, kao što je hrast, grab, bukva i crni bor. Iznad brdskog pojasa diže se gorski pojas do oko 1600 mnv bogat bukvom i smrčom, a onda borom i munikom. Iznad gorskog pojasa nastavlja se subalpski, sa niskim, poleglim bukovim i borovim šumama poznatijim kao klekovina a koje dosežu vrhove planine. Iznad je planinski ili alpski pojas, sa niskim temperaturama, dugotrajnim zadržavanjem snijega, posebno snažnim vjetrovima, do kojeg se probija samo najizdržljivija klekovina, a ona dolazi i do vrhova Prenja. Alpske livade se uzdižu do samih vrhova planine i prepune su sezonskog cvijeća.

Na važnost ovog područja u biološkom i ekološkom pogledu ukazuje činjenica da je na ovom području zastupljeno oko 235 biljnih zajednica što predstavlja 75% biljnih zajednica utvrđenih na području cijele BiH.Na na ovom području je utvrđeno čak 308 endemičnih, subendemičnih i reliktnih biljnih vrsta dinarskog područja, a od toga 44 vrste su strogi endemi područja Prenja i Čvrsnice, tzv. stenoendemi. Takođe, od procjenjenog broja svih endemskih vrsta Bosne i Hercegovine čak 75% ih se nalazi na području Prenjskog endemskog centra, što dodatno pokazuje izuzetnu vrijednost i dragocjenost ovog područja.

Životinjski svijet je takođe raznovrstan. Na Prenju se mogu sresti divokoze, medvjedi, srne i srndaći, divlje svinje, vukovi, lisice, lasice, zečevi, kune bjelice, jazavci i druge vrste dinarida. U hidrološkom podzemlju Prenja na visinama od preko 1500 metara žive triton i prenjska podvrsta endemnog alpskog davždenjaka. Od ptica izdvajaju se tetrijebi, orlovi i jarebice kamenjarke. Zmije poskok i šarka se mogu sresti na ovoj planini, čak i na velikim visinama. Nažalost, poslednji rat je ostavio velike posljedice i na divljač, a u sadašnjim uslovima najveći problem predstavlja krivolov.

Dodatak

Na Prenju je 19. augusta 1949. godine osvanuo lijep sunčan dan. Dvije studentkinje iz Slovenije, članovi planinarskog društva “Kranj”, Ada Modić (rođ. 1916) i Marica Hribar (rođ. 1925), krenule su sa Boračkog jezera ka planinarskom domu “Jezerce”. Oko tri sata poslijepodne, oblak je prekrio planinu i nastala je provala kiše. Hladan vjetar počeo je da duva strahovitom brzinom donoseći ledenu kišu i snijeg.

Temperatura se spustila na 0 stepeni. U trenutku strašne mećave, dvije studentkinje bile su nadomak planinarskog doma “Jezerce”. Ali, zahvaćene panikom, skrenule su sa pravca i počele lutati po planini. Hladno nevrijeme bijesnilo je planinom. Studentkinje su bile u ljetnoj opremi. Poslije dva sata mećava je prestala noseći u smrt dva mlada života.

Aprila 1954. godine Anton Skreb, student iz Zagreba, od nevremena je nastradao na Prenju, u Vlasnom dolu, tik do doma “Jezerce”. 1962. godine na Prenju su poginule sestre Kezić. 14. februara 1970. godine iz planinarskog doma “Jezerce” krenula su na prvo zimsko osvajanje Lupoglava (2102 mnv) trojica hrabrih planinara-alpinista: Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Momčilo Stjepanović. Tog dana nemilosrdna snježna lavina snijela je s vrha Lupoglava i uništila ovu trojicu mladih alpinista. Kad se snijeg otopio, u kamenom amfiteatru Barnog dola pronađeni su 11. jula 1970. godine.

Izvori

  1. Muhamed Gafić, Šemsudin Džeko (2009): Prenj.
  2. Turistička zajednica Kantona Sarajevo, Sarajevo.

Tekst napisao

Marko Ivanišević

Fotografije

Boris Čikić

Related Projects